Sunday, October 28, 2012

Jesen i druženje uz kavu...




Moram priznati da nekako od svih godišnjih doba, jesen mi je nekako najdraža. Sve te boje, miris kestena, sunce koje nas grije, a ne prži kao ljeti, lagane vestice.. A nekako se i lakše vraćam svojim štrikaćim iglama i svim tim klupcima vune koje sam vrijedno skupljala preko ljeta. Osjećam se kao vjeverica koja sakuplja žireve za zimu. 

Ovo ljeto mi je nekako preletilo pred očima. Istina, puno toga smo i postigle i puno toga se promijenilo u tom periodu. Neke stvari su naravno ostale iste, a to je naša volja i želja da nastavimo sa našim vunenim grijalicama. 







Tek kada smo se Ž i ja našle na našoj uobičajenoj 'kavi i kolačima', koji su do sada bile 'kava i sladoled', zaključile smo da je vrijeme za onaj šal koji smo radile na zimu i začudile se kako je to bila već lagano prošla zima. I tako uz ugodno čavrljanje odlučile smo proglasiti novu sezonu vunenih grijalica službeno otvorenom.




Za sada vas ostavljamo uz sliku predivnog sunčanog vikenda (doduše, prošlog, ne ovog), sa naše uzaludne potrage za kestenima na Dotorščini. Izgleda da smo došle malo prekasno, ali zato je to bila predivna šetnja i bijeg od užurbanog grada i burnog tjedna.  



Pozdrav vunoljupci!

V