Eating and knitting!!

Još jedan kraj još jednog tjedna. Stvarno mi brzo prolazi vrijeme, ali vjerovatno nisam jedina. Puno ljudi mi se žali kako ništa ne stiže jer vrijeme kao da je proletilo pored njih. Ali bez obzira koliko brzo vrijeme prolazi i koliko god ne stignem dosta toga napraviti što sam planirala za taj tjedan, veselim se vikendu, jer tada je vrijeme kada Ž i ja provodimo vrijeme zajedno uz naše klasične čajanke i klupka vune. Naravno, i ovaj put osim zveckanja igala i klasičnog ženskog čavrljanja od kojeg muška polovica bježi glavom bez obzira, bilo je i nezaobilaznih kolača. Ne morate nam ništa reči! Znamo da više pišemo i više slika stavljamo o onome što smo slatko pojele, nego o pletenju i onome što smo isplele. Zaključile smo da bi nam se blog trebao zvati 'Eating and knitting' :) ...

A sada dosta o hrani! Moram se javno potužiti i javno nekome požaliti da je izbor vune u zagrebu užasan i tužan. Prošli tjedan sam se stvarno naživcirala tražeći lijepu žutu vunu. Naime, ako sam našla nijansu žute koja mi se sviđa vuna je bila toliko gruba da ju nebi zaželjela ni najgorem neprijatelju, a ako sam našla vunu koja je lijepa i mekana na dodir, naravno da je ta nijansa ili bila preblijeda ili toliko kričava da nisam mogla gledati u nju. Ok! Odustala sam od traženja žute vune i uzela klasičnu tamnu nijansu zelene, jer to je jedino što se kod nas nudi - tamne i zagasite boje. Obišla sam već sve dućane u kojima se prodaje vuna u Zagrebu i svugdje ista stvar - ili nemaju izbor boje, ili nemaju vunu koja je po sastavu imalo slična vuni (ne privlače me baš sintetički materijali), ili nemaju izbor vune općenito. A da ne spominjem da u jednom dućanu ista vuna dođe duplo skuplje nego u prethodnom. Da se razumijemo, voljna sam izdvojiti i veću svotu novca za vunu, ali pod uvijetom da je to VUNA, a ne sintetika. Pomišljam i na kupnju preko ineterneta, ali volim opipati ono što kupujem.

Ali današnje sunce malo mi je popravilo raspoloženje, ali i naravno naša tjedna čajanka :).

Laku noć vunoljupci, iskoristite još ovo malo nedjelje da skupite energiju za početak novog tjedna!

V.

Jede mi se nešto slatko..

Ovaj tjedan bio mi je poprilično užurban i pun posla, no želja za nečim slatkim bila je jača od umora. Pa da naši dragi vunoljupci ne misle kako Cloopco samo plete i plete i pije čaj, tu i tamo zalomi se i koji kolač :). Da se razmijemo, nisu to nikakve komplicirane slastice.  

Ali da ne duljim dalje sa pričom, mislim da slika govori sve :).

Danas baš nemam neku inspiraciju za pisanje, pa zato uživajte samo u ovim slikicama, a mi ćemo dalje u našem kolaču :p.

Pozdrav vunoljupci i uživajte u ostatku ove nedeljne večeri. Nadam se da ste dan iskoristili za neku šetnju i boravak na suncu.

V.

Jesen i druženje uz kavu...

Moram priznati da nekako od svih godišnjih doba, jesen mi je nekako najdraža. Sve te boje, miris kestena, sunce koje nas grije, a ne prži kao ljeti, lagane vestice.. A nekako se i lakše vraćam svojim štrikaćim iglama i svim tim klupcima vune koje sam vrijedno skupljala preko ljeta. Osjećam se kao vjeverica koja sakuplja žireve za zimu. 

Ovo ljeto mi je nekako preletilo pred očima. Istina, puno toga smo i postigle i puno toga se promijenilo u tom periodu. Neke stvari su naravno ostale iste, a to je naša volja i želja da nastavimo sa našim vunenim grijalicama. 

Tek kada smo se Ž i ja našle na našoj uobičajenoj 'kavi i kolačima', koji su do sada bile 'kava i sladoled', zaključile smo da je vrijeme za onaj šal koji smo radile na zimu i začudile se kako je to bila već lagano prošla zima. I tako uz ugodno čavrljanje odlučile smo proglasiti novu sezonu vunenih grijalica službeno otvorenom.

Za sada vas ostavljamo uz sliku predivnog sunčanog vikenda (doduše, prošlog, ne ovog), sa naše uzaludne potrage za kestenima na Dotorščini. Izgleda da smo došle malo prekasno, ali zato je to bila predivna šetnja i bijeg od užurbanog grada i burnog tjedna.  

Pozdrav vunoljupci!

V

Sunce... o sunce!

Nekako sam se uljuljkala u ovo toplo vrijeme. Teško je misliti na tople vunene dodatke kada nas ovo vruće sunce tako prži. A tu je i kronični nedostatak vremena za bilo što. Valjda kada je vani hladno svi se nekako zatvorimo u svoje tople domove i jednostavno si napravimo slobodnog vremena koliko nam srce želi, a ovako samo jurimo i žurimo biti vani :) ..  

Očito sam izabrala krivo vrijeme za pričati o suncu i toplini, a vani samo što se nebo nije spustilo na zemlju..ali shvaćate što hoću reči, zar ne?

Laku noć vunoljupci!

V.

 

Tko to tamo štrika?

Nerado priznajemo ali čini se da nas je ulovio proljetni umor! Znate onaj umor, koji vas tjera da šećete gradom ili uz Savu i da svaki slobodni trenutak provedete vani umjesto da sjedite doma i npr. štrikate... 

Dobra strana - svjež zrak, sunce, zelenilo i šarenilo, druženje uz šetnje!
Loša strana - manje vremena za stvaranje novih stvarčica... 

No to nikako ne znači da ne radimo na novim idejama :) 
Ali nameće se jedna realna situacija - zima je gotova, a sezona vune prošla... I pitamo se šta sad?! 


Trenutno se malo odmaramo ali usputno i smišljamo kako iskoristiti štrikanje za nadolazeće toplo vrijeme. Zvuči vam besmisleno? Nama zvuči samo izazovno! :) 


Osim toga, lijepo ćemo iskoristiti sva iskustva prikupljena proteklih par mjeseci, sve vaše želje i primjedbe, pohvale i kritike - i usmjeriti ih prema stvaranju kolekcije za slijedeću zimu. I obećajemo da će biti mnogo novih i zanimljivih stvari, a svi naši propusti biti ispravljeni! :)) 


A početak najavljenog novog razdoblja u našem malom Cloopco-svijetu je obilježio izlazak našeg prvog intervjua! :)) 
Što je joga novog doba i tko to tamo štrika  pročitajte na Ukrasnici!

Dileme..

Zna mi se dogoditi da imam veliku viziju u glavi što da napravim sa klupkom vunice koju vidim u dućanu. Naravno, kupim ju. A onda dođem doma i sva sretna krenem sa izradom 'svoje buduće najbolje stvari koju sam ikada isplela', i?. Ništa! Nije to ono što sam si ja zamislila. Nije ni približno.. ili vuna ne valja ili je boja u pitanju.. ili nešto sasvim treće..

Nebrojeno se puta dogodilo da nešto što započnem odložim jer mi se baš sad radi nešto drugo, i kao 'vratiti ću se na to kada završim ovo novo'. Aha, baš!

I tako sada imam popriličnu kolekciju nedovršenih pletarija.

S čime nastaviti? Što dovršiti? Što od toga ima potencijal da bude 'buduća najbolja stvar koju sam ikada isplela' (ili bar približno toj najboljoj, i time ću se zadovoljiti :) )? Da li sve isparati, pa početi nešto novo (opet!)? Možda završiti pa kako bude? ..

V.

Rukavice, rukavice...

Nadamo se da ste se odmorili tijekom blagdana, mi svakako jesmo :). A sada se lagano vraćamo svakodnevnim poslovima.

Današnji post je rezultat što dosade, što radoznalosti. I eto, malo surfanja bespućima interneta saznale smo par korisnih i zanimljivih informacija koje smo odlučile podijeliti s vama. Zato se zavalite u svoje naslonjače i uživajte u kratkoj priči o povijesti rukavica.

Rukavice sežu u daleku povijest, čak se spominju u prethistroijskom dobu kada se vjeruje da su ih nosili špiljski ljudi kako bi zaštitili ruke. Kasnije se spominju čak i u Homerovoj 'Odiseji', gdje je Odisejev otac Laert nosio rukavice dok je šetao vrtom kako bi zaštitio ruke od kupinovog trnja. Kao što vidimo u samim počecima čovječanstva rukavice su služile uglavnom kao zaštita. Bili su to primitivni oblici prvih rukavica, a nalikovali su na vreće koje su se stavljale na šake.

Što je više odmicalo vrijeme, rukavice su počele zauzimati statusni simbol. Nosili su ih kraljevi, plemići. Za vrijeme Srednjeg vijeka i Renesanse rukavice su također bile od velike važnosti. Nosili su ih vitezovi koji ako su rukavice dobili od svog gospodara to bi im uvelike poboljšalo njihov statusni simbol u društvu. Suci su donosili presude samo ako su imali na rukama rukavice. Ako bi vitez bacio rukavicu na pod to bi značilo da izaziva na dvoboj. Sve to govori o važnosti koje su rukavice imale u to vrijeme.

Tek u 13. stoljeću rukavice su postale modni dodatak, izrađene od svile ili lana.

U 16. stoljeću doživjele su pravi procvat. Tada ih je kraljica Elizabeta I. proglasila modnim dodatkom. Nosila ih je za vrijeme obraćanja javnosti kako bi skrenula pozornost na svoje lijpee ruke kada bi ih skinula. Rukavice tog doba bile su bogato ukrašene raznim draguljima i svaka žena koja je imalo držala do sebe nije izlazila u javnost bez rukavica.

I u crkvenom svijetu rukavice su imale velliku važnost. Nosili su ih u početku prvenstveno papa, kardinali i biskupi i to za vrijeme misa, jer su htjeli da ima ruke budu čiste za misno slavlje.

U 19. stoljeću englez James Winter je izmislio stroj za pravljenje kožnih rukavica. Tada se otvara novi svijet mode u kojima rukavice zauzimaju prvo mjesto, kako u garderobi žena, tako i muškaraca. Rukavice su od tada obevezan dio muških svečanih odijela, a i ženskih večernjih toaleta. Rukavice se izrađuju od finijih materijala i njihova dužina počinje sezati i do iznad lakta. Rukavice tog toba nisu više imale ukrase po sebi, bile su jednobojne i slagale su se sa bojom odjeće koja se nosila.

U današnje vrijeme rukavica ima raznih oblika, boja, od različitih materijala. No iako se pomalo izgubio taj statusni simbol koji su rukavice nosile sa sobom, svejedno su važan dio naših života, posebice zimi. Danas možda ne gledamo na to kakav će imovinski status naše rukavice pokazivati, ali i dalje su nezaobilazan dio naše garderobe, posebice zimi kada nam griju ruke. Volimo ih i nosimo razne, kratke, duge, s prstima, bez prstiju, ukrašene i jednostavne. Bitno je da su tople, elegantne, otkačene.. ovisno koju odjevnu kombinaciju nosimo.

Toliko o kratkoj lekciji iz povijesti :) .. Do slijedećeg posta pozdravlja vas vaš Cloopco!